Rijeka’s carnival tradition originates from the pagan ritual of banishing the bad spirits of winter and calling in the good spirits of spring. Over the course of many years, the masks of the carnival have changed: Today the masks depict modern topics and forms, they are made of new materials, and the goal is to have the most beautiful and intricate mask. In the littoral, Rijeka’s hinterland, the traditional mask is the zvončar. The goal of the zvončari is to be the scarier and the noisier than the winter to drive it away so spring could come. Inspiration for the masks was found in the mask-maker’s surroundings and as a result were made from natural materials: animal skin, fur and bones, paper, wood, and dried plants. The characteristic sound of the zvončari is the jangling of bells tied around their waist. Traditionally, only men would be zvončar, and the role was inherited from father to son. The women’s job was to welcome zvončari with pastries and wine when they wandered, visiting every village around Rijeka. At the end of the carnival season, there was a celebration to burn the pust: a man-sized puppet which symbolizes all the bad that happened throughout the previous year. More…
This workshop tapped into the traditional carnival customs of the city and its surrounding area, and the council learned the origins of the Rijeka Carnival, one of the city’s most popular events and now a tradition more akin to the carnival traditions of Rio di Janeiro or New Orleans. They thought about how traditions are made and how they evolve. Why do women have a passive role in this tradition and what would be different if this tradition was made today? Ivana Lučić, a historian and art historian whose father is a zvončar, teamed up with Jadranka Lacković to start the project Novi Karneval (New Carnival). Their goal is to revive local cultural carnival traditions to reexamine the traditional aesthetics from a contemporary standpoint in collaboration with various artists. On Saturday, they gave a presentation with rich photographic documentary material to get the Council up to speed on the origins of the customs and the differences between the types of zvončari groups?
“The ugly zvončari drive away winter, and the ones with flowers invite spring to come.” – Damian
The Council reflected on how the traditions reflected gender roles and the cultural dynamic of when they were created, and concluded that if the zvončari custom were developing today, it would look very different and women would be equal participants. To get inspired to make masks, the group visited the Natural History Museum to look at the plants and animals common to the area. Using papier-mâché, the Council made masks to use in future carnivals, keeping in mind how the zvončari would look today, weaving in their own preferences: animals, colors, sounds. They decorated the masks with various materials—paper, cardboard, colors, fabrics—and paraded through the streets on their own small carnival route to show off their work to the passersby, to drive away winter and welcome spring on its first day!
Workshop “New Carnival” has taken place in the spaces of the Museum of Modern and Contemporary Art in Križanićeva Street in Rijeka in collaboration with Ivana Lučić and Jadranka Lacković, two project managers from the project New Carnival.
Radionica “Novi karneval” održala se u prostorima Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Križanićevoj ulici kroz dva dana u suradnji s Ivanom Lučić i Jadrankom Lacković, voditeljicama projekta Novi karneval.
Radionica na temu karnevala realizirana je u ovo doba, uoči početka proljeća, sukladno tradicijskom izvoru maškara. Doba maškaranja počinje nakon blagdana Sveta tri kralja i traje do Pepelnice, a izvorno se radi o poganskom običaju tjeranja zime (zlih duhova) i prizivanju proljeća (dobrih duhova). Riječki karneval ove godine je doživio svoje 32. izdanje, ali njegov oblik je značajno izmijenjen od izvornog oblika. Danas su to maske koje prikazuju „moderne“ teme, probleme i oblike, i što je možda važnije upotrebljavaju se moderni materijali i cilj je imati što ljepšu masku. U primorskom kraju, riječkom zaleđu, tradicionalne maske su zvončari. Danas ima oko 20 različitih skupina zvončara, od kojih su Halubajski zvončari na listi nematerijalne baštine UNESCO-a. Cilj maske zvončara je da bude što strašnija i bučnija kako bi otjerala zimu kako bi proljeće moglo doći. Inspiraciju za stvaranje maski ljudi su nalazili u svom okružju, biljkama i životinjama, te su sukladno tome upotrebljavali prirodne materijale: životinjske kosti, kožu i krzno/dlaku, papir, drvo i osušeno bilje. Karakteristični zvuk stvaraju zvonima koja su im zavezana oko struka. Zvončari mogu biti isključivo muškarci i nasljeđuje se mjesto u zvončarima s oca na sina. U doba maškara zvončari obilaze sva sela u okolici Rijeke i na kraju spaljuju tzv. pusta – lutku u obliku čovjeka s imenom koji simbolizira sve loše što se odgodilo u protekloj godini. U vrijeme maškara seksualnost je naglašena i tada je dopušteno flertovati. Zvončari, također, naglašavaju seksualnost. Njih žene dočekuju u selima s kolačima i vinom, a njima je „dopušteno“ ponašati se slobodnije, zaplesati s drugim ženama i zavoditi ih. Izvor tomu je dozivanje proljeća kao doba plodnosti. Kod zvončara običaj je i napuniti ženske čarape s pepelom i time posipati žene. Pepeo je simbol plodnosti i posipavanjem zemlje i žena pepelom želi se potaknuti plodnost.
More…
Ovom radionicom željeli smo djecu upoznati s tradicijskim običajima maškaranja u Rijeci i okolici, kako bi razumjeli otkuda potječe Riječki karneval, jedan od najpopularnijih događaja. Također, cilj je bio da razmisle kako je ta tradicija nastala i razvila se u današnji oblik, zašto žene u njoj imaju pasivnu ulogu i kako bi bilo da ta tradicija nastaje u današnjim okvirima. Djecu je s time upoznala povjesničarka i povjesničarka umjetnosti Ivana Lučić, čiji je otac zvončar. Ona i Jadranka Lacković su zbog interesa za tu i takve tradicijske običaje pokrenule projekt Novi karneval. Njime žele upoznati i približiti javnosti naše običaje maškaranja, te tu estetiku preispitati iz suvremenog stajališta u suradnji s drugim umjetnicima. U subotu smo kroz prezentaciju i bogati fotografski dokumentarni materijal djecu upoznali s zvončarima. Većina djece je već bila upoznata s njima, ali nije znala od kuda je običaj krenuo, što znači i po čemu se razlikuju grupe. Ne zna se točno zašto neki zvončari imaju zastrašujuće maske, a drugi samo glasne, ali zato nam je predloženo rješenje:
„Ružni zvončari tjeraju zimu, a oni sa cvjetićima prizivaju proljeće.“ – Damian
Kako žene imaju ulogu koja je odražavala tadašnji njihov položaj u društvu, razgovarali smo kakav bi oblik imao ovaj običaj da se razvija danas. Zaključak je da zvončari ne bi izgledali tako, a da bi žene bile punopravni sudionici.
Kako bismo što bolje zapamtili sve te različite grupe imitirali smo njihovo kretanje i način zvonjenja – ovisno o tome koliko zvona imaju i da li im je cilj zastrašiti ili bučiti svaka grupa ima karakteristično kretanje. Također, djeca su u grupama imali zadatak složiti slagalicu na kojoj su prikazane tri grupe zvončara: halubajci, dondolaši i žejanci.
Cilj cjelokupne radionice bila je izrada maski. Da bismo našli inspiraciju posjetili smo Prirodoslovni muzej i razgledali biljke i životinje karakteristične za naše podneblje. Maske smo izrađivali tehnikom kaširanja. Smjesu papira i ljepila djeca su nanosila na velike balone kako bismo dobili velike kugle, predimenzionirane glave koje mogu ukrašavati. Na ovaj način djeca mogu izraditi bilo koju masku za sebe kada budu išli na maškare. Ovaj put smo ih potaknuli da razmisle kako bi zvončarske maske izgledale da je ta tradicija smišljena tek danas, ali da i vlastite preferencije uključe u njih – boje, životinje, zvukove. Drugi dan ujutro djeca su ukrašavala maske s različitim materijalima – papirom, kartonom, bojama, tkaninama… Nakon što su maske bile gotove otišli smo u vlastiti mali pohod i fotografiranje kako bismo maske isprobali i pokazali polaznicima, ali i otjerali zimu i dozvali proljeće na prvi dan proljeća!